Za 'Hercules: The Thracian Wars', jedan od vodećih naslova iz Radical Comicsa, izdavač i predsjednik Barry Levine želio je tvorca sa spektakularnim kutom za drevni lik - i pronašao ga je u Steveu Mooreu. Pisac je godinama radio u stripu, dobivajući malo više priznanja krajem devedesetih od američkih čitatelja zahvaljujući njegovom radu s Alanom Mooreom (bez veze) na nekim ABC naslovima, uključujući i 'Tom Strang's Terrific Tales'.
U 'Hercules: The Thracian Wars', ilustriranom Admirom Wijaya, Moore ima radikalno drugačiji pristup od onoga što su čitatelji vidjeli s likom prije. Mooreov Hercules predstavlja složenu izvedbu tjeskobnog ratnika. Pristup je toliko impresionirao filmaša Petera Berga da je sada spreman za produkciju i razvoj filmske adaptacije zasnovane na Mooreovim scenarijima za prvu seriju, a na projektu će biti i Universal Pictures i Spyglass Entertainment.
Razgovarao sam s Mooreom o stripovima, Herculesu, i kako je to biti neprestano povezan s tim drugim Mooreom.
Radikalni izdavač Barry Levine rekao je da ga je vaš tretman za 'Hercules: The Thracian Wars' oduševio. Koji je bio vaš postupak pisanja tog tretmana? Kakva su istraživanja u to ušla?
Steve Moore: Određeni elementi priče proizašli su iz izvornog brifinga koji mi je dao Barry. Želio je krhkiji, ljudskiji Herkul, koji je umanjio više mitoloških aspekata i naglasio ratnički. Nakon toga, morao sam otići i smisliti nešto što će Barryju pružiti ono što je želio, a da je i dalje vrsta priče koju sam želio napisati. Valja reći da je to ionako bilo točno u mojoj ulici, jer sam se cijeli život zanimao za drevni svijet i njegovu mitologiju.
Moja prva odluka bila je da, u okviru postavljenog okvira, želim priču napraviti što autentičnije, u okruženju brončanog doba s određenim datumom neposredno prije Trojanskog rata, a to je vrijeme kada bi Herkul trebao živio prema predajama. Imati kuću punu knjiga na tu temu ionako je prilično olakšalo istraživanje. Ako ćemo to učiniti 'krhko', htio sam dati neku predodžbu o brutalnosti drevnog ratovanja, umjesto pretvorene verzije 'fantasy filma'.
Očito se ratnik ne bori sam, pa mi je prvi posao bio pružiti mu pratitelje, već samo one koji bi mitološki bili suvremeni s njim. Primjerice, nije bilo smisla udruživati Herkula i Ahila, jer su bili različitih generacija. Dakle, osim Meneusa, koji je izmišljen za seriju, svi ostali likovi u Herculesovom bendu stvarni su legendarni likovi koji bi istodobno bili živi, a čija se ličnost uglavnom temelji na onome što o njima znamo iz njihovih izvornih priča .
schoenhofer pivo od grejpa
Sljedeća je odluka bila da je, kako bi se izbjegli mitološki aspekti, najlakše odvesti Herkula i njegovu ratnu grupu iz Grčke. Budući da smo priči željeli mračan, ćudljiv osjećaj, barbarska Trakija bila je očito mjesto za postavljanje radnje. A onda, nakon što smo dobili osnovne sastojke, bio je to slučaj da smo ih pustili dinstati nekoliko tjedana. Nisam netko tko dolazi s trenutnim predodžbama priča, zapisivao sam neobično dok su mi ideje padale na pamet, prilično često dok sam bio budan u krevetu, dok cijela stvar nije nekako prirodno rasla. Istu sam metodu upotrijebio za drugu seriju, iako je to zahtijevalo malo više istraživanja, kao što je to postavljeno u drevnom Egiptu, i to mi je manje poznato od grčkog svijeta.
Kad većina ljudi pomisli na istraživanje mitologije, mjesto koje započinju je 'Mythology' Edith Hamilton. Koje ste knjige smatrali najboljim izvorom informacija?
Nikad nisam vidio knjigu Edith Hamilton, ali moderna prepričavanja nikad me zapravo nisu zanimala. Imam ogromnu biblioteku takve vrste građe i tijekom godina pročitao sam gotovo sve izvorne izvorne materijale u prijevodu, poput Homera, Hesioda, Apollodorusa, Apollonia i tako dalje, uključujući puno doista nejasnih pjesnika. Znam da zvuči užasno teško, ali takve stvari čitam za zabavu. Napisao sam i nekoliko nefizičkih djela na ovom području, tako da mi je većina ovog materijala ionako u glavi. Kad sam želio brze reference kako bih provjerio stvari tijekom konstrukcije priče, obično sam koristio 'Oxfordski klasični rječnik' za povijesnu pozadinu, a Pierre Grimal 'Rječnik klasične mitologije' za likove i elemente priče.
Zahvaljujući Hollywoodu iz 1950-ih, brončano doba ima uspostavljeni standardni vizualni prikaz. Kako ste se uvjerili da 'Hercules: The Thracian' Wars nije samo ponovio te slobode?
Opet, o ovakvim sam stvarima ionako puno čitao. Ako ćete ozbiljno ulaziti u mitove, morate imati neku predodžbu i o društvenom i povijesnom kontekstu. U glavi sam već imao sliku kako bi trebala izgledati Grčka iz brončanog doba. Tada je bio slučaj pronalaska referentnih slika za umjetnike, bilo skeniranjem iz knjiga ili pronalaženjem onoga što sam želio na webu, i pisanjem vrlo detaljne skripte. Nije uvijek uspjelo. U nekim mitološkim prizorima povratka uvukli su se u neobičan dio hramovne arhitekture koji ne bi postojao prije otprilike 700 godina kasnije, ali postoji samo toliko autentičnosti koju možete očekivati. I, naravno, veći dio priče smješten je u Trakiju, o kojoj se vrlo malo zna, pa nam je to više pružilo slobodne ruke.
Naglasak na Herkulu kao samotnom liku izdvaja ovu seriju od ostalih modernih izvedbi. Jeste li ovu odluku donijeli za narativ ili za realizam ili kombinaciju oboje?
Vjerojatno i za jedno i za drugo, iako nisam siguran da je sve to bila svjesna odluka, jer sam više nagonitelj, a ne analitički pisac. Mislim da se u osnovi svodi na činjenicu da sam želio, što je više moguće, tretirati Herculesa kao stvarnu osobu, a ne kao nekakvog superheroja, što je žanr koji mi se gadi i koji sam, srećom, uvijek uspijevao izbjegavaj pisati. Stvarni su ljudi, naravno, okruženi drugim ljudima, što vam omogućuje puno veći prostor za razvoj likova ako međusobno komuniciraju.
Hercules je u posljednjih 50 godina imao bezbroj adaptacija u stripovima, filmovima i na televiziji. Je li netko od tih utjecao na vas? Postoje li slučajne reference na 'Herculesa' u New Yorku?
trillium fort point pale ale
Ne, i ne. Talijanske filmove Stevea Reevesa Herculesa vidio sam kad sam bio dijete, koji izgledaju sjajno kad imate 10 godina i imaju prednost u tome što, bez obzira na to koliko su pršutasti, igraju priču ravno. Ali oni imaju potpuno drugačiji osjećaj u odnosu na vrstu mračnog fatalizma koji unosim u priču. Što se tiče ostalih stvari koje spominjete, bojim se da su me prošle. Odavno sam odustao od gledanja televizije i čitanja stripova, a zadnjih 35 godina gledao sam samo nešto drugo osim orijentalnih filmova. Nikad nisam vidio 'Herkula u New Yorku' i nemam pojma o čemu se radi; iako cijeli koncept zvuči grozno i, trebao bih pomisliti, prilično nebitno za moju priču koja je u cijelosti smještena u 1200. pr. Sve to na stranu, stvarno ne bih želio napisati priču o Herkulu na koju je utjecalo bilo što drugo, osim drevnog materijala, jer želim da to bude moj priča, i to što originalnija.
Američki stripovi tradicionalno, baš kao i američki filmovi, na kraju imaju optimističan zaključak - ili, barem, poduži optimistični trenutak. Ne zvuči kao da idete prema ovom osjećaju s 'Hercules: The Thracian Wars'. Jeste li vidjeli kako komična publika tijekom godina postaje sve prihvatljivija za mračne narative?
Da prvo uzmemo drugi dio pitanja: da, mislim da je publika danas prihvatljivija slabijim narativima, pogotovo jer se posao prebacio na tržište izravne prodaje. Što se tiče tradicionalnih optimističnih trenutaka ili zaključaka, bez želje da se bilo što pokloni, jer priča još nije gotova: ne, ne radim 'materijal koji Walt Disneyu osjeća dobro za srce'. To je dijelom i zbog toga što dolazim iz britanske stripovske tradicije, koja vjerojatno ima tvrđi rub od američke; dijelom i zato što sam namjeravao da priča bude meditacija o neizbježnoj sudbini; a dijelom i zato što sam, kad sam započeo priču, bio izuzetno ljut zbog rata u Iraku (i ostao do danas), gdje je u ime oslobođenja ubijeno sto tisuća nevinih civila. U raznim dijelovima prve serije postoje iskrivljene reference na Irak, a ja sam stvarno želio prikazati rat kao nešto grozno, krvavo i definitivno neromantično. Dakle, ne, Hercules se na kraju ne vjenča i živi sretno do kraja života.
Već četvrt stoljeća radite u stripu. Koja je najveća promjena koju ste vidjeli u industriji od svog početka?
izgubljena opatija crveni mak ale
Zapravo je prošlo više od 40 godina. Počeo sam raditi urednički posao za Power Comics Group u izdanju Odhams Pressa 1967. godine, a postao sam slobodni 1972. godine, iako je nekoliko godina devedesetih bilo utrošeno na pisanje i uređivanje za 'Fortean Times', umjesto na rad u stripu. Očito je da je došlo do užasnih promjena, ali teško je reći koja je najveća.
Za vrijeme mog poslovanja vidjeli smo virtualno uništavanje britanske industrije stripova. Kad sam započeo, tu su bili Odhams, Fleetway i DC Thomson, svi sa svojim vlastitim opsežnim linijama tjednih stripova, plus nekoliko neovisnih kao što su Thorpe & Porter i kasnije Quality Comics i Marvel UK. Sada postoji nešto više od '2000 AD'. U međuvremenu, i u Velikoj Britaniji i u SAD-u, distribucija se uglavnom prebacila s kioska na izravnu prodaju. Nadležno tijelo za stripove više nema, premda su iskreno distributeri toliko čvrsto uhvatili što je dopušteno da se čini da to uopće nije utjecalo na uobičajeni strip.
Što se tiče rada u industriji - kad sam započeo, nije bilo takvih stvari kao što su ugovori ili autorska prava. Barem u Velikoj Britaniji, to je stiglo tek početkom 1980-ih kada smo radili 'Ratnika' za kvalitetne stripove. Prije toga samo ste predali posao, uzeli svoju (bijedno malu) plaću i izdavač je sve izravno posjedovao. Nije bilo zasluga za autore. Imajte na umu, s nekim egoima koji danas kucaju u poslu, to možda i nije bilo loše. Pa sam tako slomio okove, zapanjen sam da toliko ljudi izgleda želi ponovno staviti svoje lance potpisivanjem ekskluzivnih ugovora. Za mene je cijela bit slobodnog života u tome što imate više prilika da širite svoje talente i radite različite stvari za različite izdavače. A ako to znači da ne znate otkud vam sljedeća plaća kad završite svoju trenutnu seriju, eto, to je avantura. To je ono što vas drži na nogama, umjesto da stagnirate na sigurnom poslu proizvodeći nekog idiotskog superheroja, iz mjeseca u mjesec.
Radili ste za puno različitih strip tvrtki. Kako ste pronašli iskustvo u radikalu?
To je gotovo poput rada za bilo koju drugu tvrtku. Nisam od onih koji se motaju oko redakcija, samo sjedim ovdje kod kuće i pišem svoje stvari, a uglavnom komuniciramo e-poštom, pa ne bi bilo velike razlike jesu li uredi u Londonu ili Kaliforniji. Kao i uvijek, dogodile su se uobičajene vrste problema sa zubima dok se pripremate za rad u novoj tvrtki, ali čini se da su riješene i dovoljno sam sretan što sam se prijavio za drugu seriju iz 'Herkula'. Uglavnom, ipak, puno sam sretniji što radim za malu tvrtku od ogromnog konglomerata. Puno je više osobnog sudjelovanja, smatrate da se vaš rad više cijeni, a ako postoji nešto što treba riješiti, možete razgovarati s ljudima izravno, umjesto da osjećate da ste žrtva proizvoljnih odluka bezličnog rukovodećeg osoblja u nekim drugim dio tvrtke. I osim svega ostalog, moje trenutne osobne okolnosti znače da ne mogu vrlo brzo izraditi posao. Radikal je spreman dopustiti to, što sumnjam da bi to bio slučaj s jednom od velikih tvrtki.
Najavljena je filmska verzija vašeg 'Herkula'. Je li ovo vaše prvo iskustvo prilagođavanje zaslonu?
Zapravo, to za mene uopće nije puno iskustvo, jer o tome znam malo više od onoga što se može naći na web stranici Radical! Uvjeren sam, međutim, da svi žele da film bude prilično tijesna adaptacija stripa, što meni odgovara. Ali odgovor na vaše pitanje je da i ne. Da, bit će to prvi put da je netko želio snimiti film velike razmjere temeljen na mom radu. S druge strane, nedavno sam saznao da se javila amaterska odjeća Izmijenjeni pogledi je napravio polusatnu računalnu animaciju priče 'Abslom Daak, Dalek-Killer' koju sam napisao prije 30 godina za 'Dr Who Weekly', koja je, ako to nije tehnički toliko uspješno kao velika studijska produkcija, još uvijek izuzetno impresivan - makar samo zbog njegove izvanredne vjernosti originalnom scenariju i činjenice da je sve to učinjeno iz ljubavi, a ne zbog novca. Trenutno započinju rad na animiranju nastavka 'Zvjezdani tigrovi' s mojim punim blagoslovom i jedva čekam da vidim krajnji rezultat.
Smeta li vam, ljudi koji pretpostavljaju da ste u rodu s Alanom Mooreom?
Ne, to me ni najmanje ne muči. Alan mi je najbliži prijatelj 40 godina i znamo se još od tinejdžerskih dana. Svako malo radimo zajedno, a kad to ne radimo, uvijek raspravljamo o svojim raznim projektima. S takvom vezom ne čudi što se ljudi zbunjuju. Zapravo, vjerojatno biste trebali pitati smeta li to mu , ljudi koji misle da je u srodstvu sa starim bozo poput Ja!
